Kako sadimo papriku

Prije nego što se upustimo u sadnju paprike, moramo se pobrinuti za odgovarajuću pripremu tla. Paprika zahtijeva bogato, dobro drenirano tlo s puno organskih tvari. Idealan pH tla za uzgoj paprike kreće se između 6,0 i 6,8, što znači blago kiselo do neutralno tlo. Ako niste sigurni u kvalitetu svog tla, preporučujem da provedete jednostavnu analizu tla, koja je dostupna u većini vrtnih centara.

S pripremom tla počinjemo već u jesen ili rano proljeće, najmanje dvije sedmice prije sadnje. Prvo uklanjamo sav korov i veće kamenje, a zatim prekopavamo tlo do dubine od oko 30 centimetara. U tlo umiješamo dobro razgrađeni kompost ili stajski gnoj, oko 3-5 kilograma po kvadratnom metru. To osigurava dovoljno hranjivih tvari za cijelu vegetacijsku sezonu.

Paprika je biljka koja voli toplinu, stoga gredica treba biti na sunčanom mjestu i zaštićena od jakih vjetrova. Ako imate mogućnost, odaberite mjesto gdje prošle godine nisu rasle paprika, paradajz ili patlidžan, jer te biljke pripadaju istoj porodici i mogu prenositi slične bolesti.

Nakon pripreme osnovne gredice, dodajte posebna gnojiva za plodovito povrće, jer ona sadrže optimalan omjer hranjivih tvari koji potiče razvoj plodova. Gnojiva umiješamo oko 10 dana prije planirane sadnje u gornji sloj tla.

Uzgoj sadnica povrtne paprike

Kako sadimo papriku, ovisi i o tome hoćemo li uzgajati vlastite sadnice ili kupiti već pripremljene. Uzgoj vlastitih sadnica počinje otprilike 8-10 sedmica prije očekivane sadnje na otvorenom. U našim klimatskim uslovima to znači negdje u februaru ili početkom marta.

Sjeme paprike sijemo u plitke posude sa sterilnim supstratom za sjetvu. Posijano sjeme prekrivamo tankim slojem supstrata, otprilike 0,5 centimetara. Posude prekrivamo prozirnom folijom ili staklom kako bismo stvorili toplo i vlažno okruženje koje potiče klijanje. Optimalna temperatura za klijanje je između 22 i 28 stepeni Celzijusa.

Čim sjeme proklija, što obično traje 7-14 dana, uklanjamo pokrov i posude stavljamo na svijetlo mjesto, ne na direktno sunce. Temperatura bi sada trebala biti nešto niža, otprilike 20 stepeni Celzijusa danju i 16-18 stepeni noću. Kada sadnice razviju prvi par pravih listova, presađujemo ih u pojedinačne posude promjera 7-9 centimetara.

U fazi rasta sadnica redovno ih zalijevamo, pazeći da zemlja ne bude previše mokra. Otprilike dvije sedmice prije presađivanja na otvoreno počinjemo s postupnim kaljenjem sadnica, tako što ih kratkotrajno izlažemo vanjskim uslovima. Svaki dan produžujemo vrijeme izlaganja, dok sadnice ne budu spremne za trajni boravak na otvorenom.

Sadnja paprike na otvorenom

Paprika je osjetljiva na niske temperature, stoga je sadimo na otvorenom tek kada opasnost od mraza prođe i tlo se dovoljno zagrije. U Sloveniji je to obično u drugoj polovini maja, u toplijim regijama može biti i nešto ranije. Temperatura tla mora biti najmanje 15 stepeni Celzijusa.

Prije sadnje dobro zalijemo gredicu. Sadnice paprike sadimo s razmakom od 40-50 centimetara u redu i 60-70 centimetara između redova. Kopamo dovoljno velike rupe kako bismo sadnicu posadili nešto dublje nego što je rasla u posudi, pazeći da ne zakopamo listove.

Zemlju oko sadnice dobro pritisnemo i obilno zalijemo.

Nakon sadnje preporučljivo je pokriti tlo oko biljaka malčem, koji može biti slama, pokošena trava ili posebna vrtna folija. Malč pomaže zadržati vlagu u tlu, sprječava rast korova i održava temperaturu tla ujednačenom.

Ako koristite organski malč, pazite da ne bude preblizu stabljici biljke, jer to može uzrokovati truljenje.

Za bolji urod možemo prilikom sadnje pored svake biljke zabiti potporanj, jer se grane paprike lako lome pod težinom plodova. Kao potporanj možemo koristiti drvene štapove ili posebne metalne potpornje za paradajz.

<img class=”size-large alignright” style=”float: right;margin: 0 0 10px 15px;max-width: 400px;height: auto” src=”https://realt.si/wp-content/uploads/2025/06/aiag-5f9db6-ede5

Njega paprike tokom vegetacije

Redovno zalijevanje ključno je za uspješan rast paprike. Zemlja bi uvijek trebala biti umjereno vlažna, ali ne previše mokra.

Tokom vrućih ljetnih dana zalijevamo ujutro ili navečer, nikada usred dana kada je sunce najjače. Izbjegavamo vlaženje lišća jer to može uzrokovati razvoj gljivičnih bolesti.

Način kako sadimo papriku utječe i na kasniju njegu. Otprilike tri sedmice nakon sadnje, biljke gnojimo gnojivom bogatim kalijem i fosforom, što potiče razvoj plodova.

Gnojidbu ponavljamo jednom do dva puta u razmaku od tri sedmice. Prekomjerno gnojenje dušikom nije preporučljivo jer potiče rast lišća na štetu plodova.

Tokom vegetacije redovno uklanjamo korov koji se s našim biljkama natječe za hranjive tvari i vodu. Ako primijetimo žuto lišće na donjem dijelu biljke, uklanjamo ga jer je često izvor infekcije.

Također je preporučljivo ukloniti prve cvjetove koji se pojave, jer to potiče biljku na jači rast i kasnije na obilniji urod.

Tokom toplotnih valova, kada temperature prelaze 30 stepeni Celzijusa, osiguravamo zasjenjivanje biljaka. Možemo koristiti mreže za zasjenjivanje ili improvizirati s drugim materijalima.

Visoke temperature, naime, koče razvoj plodova i mogu dovesti do opadanja cvjetova.

Zaštita od bolesti i štetočina

Paprika može biti meta raznih štetočina i bolesti. Među najčešćim štetočinama su lisne uši, crveni pauci i tripsi.

Kod prvih znakova zaraze djelujemo prirodnim pripravcima, poput sapuna, uvarka od koprive ili bijelog luka. Ako to nije dovoljno, posežemo za biološkim ili hemijskim sredstvima, ali uvijek slijedimo upute proizvođača.

Među najčešćim bolestima su pepelnica, siva plijesan i razne bakterijske infekcije. Preventivno možemo biljke prskati čajem od kadulje ili kamilice, što jača otpornost biljaka.

Također, ne sadite papriku više godina zaredom na isto mjesto i osigurajte dobru prozračnost između biljaka.

Ako primijetimo zaražene dijelove biljke, odmah ih uklanjamo i uništavamo, nikako ne kompostiramo. Kod težih infekcija savjetujemo se sa stručnjakom u vrtnom centru, koji će nam preporučiti odgovarajuće sredstvo za suzbijanje.

Berba i skladištenje

Plodovi paprike su obično spremni za berbu 70-90 dana nakon presađivanja na otvoreno. Prepoznajemo ih po njihovoj karakterističnoj veličini, obliku i boji, koja ovisi o sorti. Većina sorti paprike sazrijeva od zelene do crvene, ali postoje i žute, narandžaste, pa čak i ljubičaste sorte.

Plodove beremo makazama ili oštrim nožem, nikada ih ne trgamo, jer bismo inače mogli oštetiti biljku. Ako želimo potaknuti dalje plodonošenje, zrelu papriku beremo redovno. Prinos je obično najbolji u augustu i septembru, prije prvih jesenjih zahlađenja.

Svježe ubrana paprika može se čuvati u frižideru do dvije sedmice. Za duže skladištenje mogu se zamrznuti, osušiti ili ukiseliti.

Prije zamrzavanja ih očistimo, uklonimo sjemenke i narežemo na željenu veličinu. Sušenje je tradicionalna metoda konzerviranja, pri kojoj se paprika reže na trake i suši na suncu ili u dehidratoru. Kiseljenje u sirćetu ili ulju izvrstan je način za očuvanje okusa svježe paprike tokom cijele zime.

Sada kada znate kako sadimo papriku i kako se brinemo o njoj tokom cijele vegetacijske sezone, spremni ste za bogatu berbu ovih ukusnih i svestranih plodova. Uz malo truda i pažnje, možete uživati u domaćoj paprici od ljeta do kasne jeseni.